Dobrovanje

27.12.2006., srijeda

Žuto (na semaforu)

Vuk je nakon bake htio i nju pojesti, ali ona se na putu prema šumi zadržala na blagdanskoj rasprodaji - zaronila u svakodnevicu i zaboravila na vrijeme.
Dok je rastreseno kupujući izbjegavala istinu i iskakala iz bajke, jedna druga, što također nije vodila računa o vremenu, održavala je sindikalni sastanak s patuljcima – Istinom, Pravdom, Poštenjem, Solidarnošću, Milosrđem, Dostojanstvom i sa sedmim najmanjim – Plaćom.
I taman kad je nakon stotog pokušaja trebao biti donesen Kolektivni ugovor, dojurio je Pinokio s pričom o četrdesettrogodišnjoj učiteljici koja je u iznajmljenoj garsonijeri na zadnjem katu vaše sedmerokatnice vezla Vilerov goblen i sanjarila o tome kako i u kojem vremenskom periodu potrošiti povišenje na plaći od 2% ostvareno zadnjim štrajkom. Smela je, neživotna, s uma da bi još mogla biti u fertilnoj dobi i nepažljivo se ubola iglom u mali prst.
Tri su kapi krvi pale na itison. Nakon devet mjeseci i deset dana rodila je sina.
Don Baković i J. Kosor su u združenom obraćanju javnosti - urbi et orbi - izjavili kako je najnoviji porod dokaz da je narodu krenulo i da populacijsku politiku imaju u malom prstu.
Ona što su joj namijenili čvenk zvukom u šumi po izlasku iz megastora kupila je najnovije izdanje jednog od nezavisnih listova. Pročitala da je leta ovoga Narodu rođeno 41233, a umrlo 44727 osoba, brakova sklopljenih bilo 5628, a razvedenih 4932. U njoj se rodio nemir – jedini učitelj. Nazad u bajku? Ili ćeš si sama kupiti novi telefon? Sad je on (telefon) na redu. Pozanjim frižider pa...
- 21:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

24.12.2006., nedjelja

Pekmez od repe

Uvijek je baba nosila sa sobom uže ispredeno od vune u slučaju da treba uprititi breme trave ili granja.

Kada sam se udavala, baba - hodajući grm, tražila je da joj kupim šešir. Sama si je kupila nove cipele. Opet crne muške cipele broj četrdeset i tri.

Izrazito su crvene boje.


- 19:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.08.2006., ponedjeljak

Još mi samo fali da mi ćer dečka nađe - reda radi




Kad god ti se ćefne/ćedne,
Jest ćeš prince kao - krofne medne.


Pričam Mari kako posljednji Mohikanac Kangrga priča kako su u davna vremena hajduci s obale (nek' nas Bog očuva kuge, gladi, rata i četiriju Kuvačića brata!), od Omiša, upadali na otok Brač noću, pa kad bi pokucali na seoska vrata, iznutra ukućani upitaju:
Tko je?
Pa, ljudi! - odvratili bi hajduci.
Kad bi ukućani otvorili vrata, hajduci bi upali i sve popljačkali i vratili se na kopno. Kad se to ponovilo, Bračni na pitanje tko je i na hajdučki odgovor ljudi, ne bi više otvarali kućna vrata. E, sad, i hajduci su se dosjetili jadu, pa su tada na pitanje tko je odgovorili: Ma, nisu ljudi, nego Bracani.

Pričam Mari kako se u Dvanaest stolica Iljfe i Petrova tobožnji duševni bolesnici, nekoliko sovjetskih intelektualca, u vrijeme staljinskih čistki, spašavajući glave - preko veze liječnika-psihijatra – nađoše u psihijatrijskoj bolnici.
Tko je mogao predvidjeti da će progoniti intelektualce? Moj je otac bio apotekar, i što sam ja za to kriv!? - pitao se apotekarov sin.
Drugi mu ozbiljno odgovara: E, nemoj tako, tovariš, trebalo je predviđati.

Pričam Mari kako su ukrali Nasrudinu konja dok je bio na sijelu.
Hoću konja do jutra, inače… - zaprijeti hodža. Domaćin i ono što je bilo gosta doživješe ovo kao groznju, pa se razletiše, dadoše se u potragu za konjićkom.
Pronađoše ga u trećem selu tek pred zoru.
Je li, hodža, što bi bilo da ga ne nađosmo? - upita domaćin.
Što bi bilo? Ništa. Kupio bih novog…

Rekla Mara da joj više ne pričam priče. Kad god koju prigodno prepriča u svom društvu - gledaju je bijelo.
Naše priče nisu kupus pa će lijepo list po list. Furaju se na neke duge filmove. Tlaka im brstiti. Ovo naše im je čisto zašprehavanje.
Neki dan sam čekajući zeleno na semaforu rekla prijateljici kako je baš dobro da je X u zatvoru i da bi i Y tamo bio, samo da je živ. Da samo znaš kako su me pogledali oni koji su tu, isto tako kao i ja, stajali zbog crvenog.



- 22:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.06.2006., nedjelja

The master's eye makes the horse fat








Floverka zna gdje se može nabavit' dobra obleka u Zagrebu, Ivo Robić je znao da se u Beču mogu kupit' najbolje perike, ja znam tko prodaje zlatne retrivere.
Oni su nježni, pristojni i inteligentni obiteljski psi s mnogo šarma. Lako se dresiraju. Jako su strpljivi i nježni prema djeci. Uživaju udovoljavati gospodarima. Prijateljski su raspoloženi prema svima, čak i prema drugim psima. Dobri su čuvari. Pogodni su za držanje u kući ili stanu uz dovoljno dnevne šetnje i istrčavanja. Bitno je da se pravilno hrane i imaju dovoljno aktivnosti, jer u protivnom dolazi do prekomjerne težine.

Moraju biti uz ljude da bi bili sretni, a ako su izolirani od ljudskog kontakta kroz duže vrijeme, postanu problematičnog ponašanja.

Nastranu tavan na kojem nisi bila već godinu dana, ili podrum za koji zaboraviš da postoji, živi i mrtvi, ali stotine je nekakvih tvojih nepodijeljenih, nikakvih poslova - kao da je to nekakav posao - koji se trebaju svakodnevno obavljati i zanavljati.

A što ako za prst ugrize tetu u vritću i ti više ne znaš što bi? I dalje ga voditi u vrtić, ignorirajući njegovo nezadovoljstvo, ili ?

Što, dakle, kad te stavi pred gotov čin?

- 11:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

10.06.2006., subota

Daj, Bože, da rodi vareni bob

Ako ništa drugo, zna se ne javljati na telefon.
- 16:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.06.2006., utorak

Na osnovu onoga što se ne zna

Macane, bracane!
Lija me davi.
Dođi! Mene izbavi!


Dva su razloga za tugu: neznanje ili nada. Oni koji žive od nade teško se prilagođavaju svijetu gdje dobrota ustupa mjesto velikodušnosti, nježnost muškoj šutnji, zajedništvo osamljenoj hrabrosti. Unizit će veličinu koja ih vrijeđa:
Nešto nema. Nogu? Udovit je od neimanja. Vidi mu se po očima da je grst.
Slabić, idealist ili svetac…


Tumačiti i zaključivati je beskorisno. Promatrati i ocrtavati prihvatljivo je pomirljivo; upotrijebiti privid i prekriti slikama ono čega nema. Ocrt nastupa tamo gdje misao završava.
Kao glazba lišen je pouke i bezrazložan da je blizak matematici.


Prilažem:

1. Rese ga (još):
a) diskrecija koja nadrasta vještinu.
b) zera žaljenja, tog drugog oblika nade.

2. Veličina nekog osvajača bila je zemljopisne naravi; mjerila se veličinom osvojenih područja. Danas je veličina promijenila tabor – ona je u prosvjedu i živi bez budućnosti.

3. Čovjek je samo svoj vlastiti cilj.

- 21:37 - Komentari (5) - Isprintaj - #

29.05.2006., ponedjeljak

Crni snijeg ili tura i jazija

Kako je S. Kupusović stao na ramena Envera Durakovića, a ovaj na ramena svog (i Sulejmanova) prijatelja Alije Isakovića, a on pak na ramena Miroslava Krleže, a sve da bi postavio E. Čolakovića na ramena I. Andrića


O, ti moj kameni i bijedni kršu
S kozama, panjima a mršavim konjima,
Čija su leđa oglodali samari,
Čije su noge iskrivili sjenari
Kad su s planina kroz dubok snijeg
Vukli teret težak, sitnom blagu hranu.
(Bosni, E. Čolaković, 9. 3. 1942., povodom uredbe o ukidanju službenog naziva - Bosna)

Uzmem policu iz kredenca. Pripremim je za kolačarsko slavlje. Potom tri dana pripravljam i pečem građevni materijal za tortu; biskvit, keks-tijesto, figure ljudi, životinja i kojekakvih predmeta od marcipana, boje, ukrasne perlice, Jadro - čokoladni keks za izradu šalufa i kakti drvenih građevnih elemenata, kod staklara naručim komadiće ogledalaca - 0,5 x 0,5 cm veličine.
Nitko ništa ne zna čime se danima bavim, doli djeca koja svakodnevno gledaju kako posao napreduje i pouzdano znaju da će za rođendan osvanuti torta za gledanje. Dogovaraju sa mnom konačan izgled i prate graditeljske faze.
Dan prije rođendana potrošim sve elemente, pazeći na priču, gabarit, boje, količinu sjaja, jestivost kolača. Gotova torta. Djeca odu leći. Ostanemo nas dvije same. Gotova torta? Je li to ono što sam htjela? Izgleda da jeste, ali nije. Ustvrdim kako joj nešto fali. Velika je, šarena je i budali draga, jestiva je, al' …
Ponoć je. Postavim tortu na sredinu stola. Pobacam u kantu za smeće sve što bi moglo zasmetati u našem odnosu. Obilazim je i na udaljenosti od 30-50 cm markiram je sa svih strana. Prvo prstohvatom, pa potom šakohvatom sipljem mak po torti, kao da sijem, i dorađujem ju do patinastog kolača, dok ne počne ličiti na grafiku - ne Srebrenovu, ne onoga Dizdara što se slikao pred svojom banjalučkom osnovnom školom, već Hamidovu, i na crteže Ize Đuzela u ugljenoj prašini. Obično nema nikoga da bi je vidio onda kada je najbolja za gledanje - trenutak prije odlaganja u zamrzivač.
Vadim je iz njega sutradan izjutra, kako bi se do podneva otkravila ne samo za gledanje nego i za jedenje. Onda pozovem djecu da joj se dive. Vidim li ja isto što i oni?
Obično sam pravila cirkuske šatre, dvorce, kućice iz bajke, Crvenkapice, Snjeguljice, Ivice i Marice, vještice, žonglere…
Najveće umijeće je ne pretjerati.

Za dramsku predstavu Legenda o Ali-paši napravljena programska knjižica. Sastavljač knjižice, može i ovog naslova, Kako od duboke uvrede od plemenita čina ili Kako se ponašati u ambijentu gdje su dominantni Drugi započeo lijepo; na naslovnici Mersad Berber, pa slijede pozdravi iz Sarajeva, pa potom Bosno moja, jado moja, pa …
Režiser, ne drameči jako, opričao kako su mnogi jahali na X-ovom ponosu kao na malom šugavom magarcu. Zato on mrzio svakoga jer je njega svak udarao, zadirkivao, ponižavao. Da mi je steći! Onda stek'o, uzdigao se iznad mržnje i izletio iz priče, pa onda po Meksiku, Gvatemali, Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Zagrebu, Beču ushtio telaliti da Enver prikazuje Bosnu bolje od Ive; Travničanin je majstorski izmislio dušu Bosne, došao do njezinih avlijskih vrata, a on – grob jednog ponosa (Ali Gospod oživljava nepravedno osuđene u noći velikog obračuna!) ušao u Kuću.

U scenografiji birvaktilskog zemana bajke za velike i male Naratori su pospješili prilagođavanje romana vremenu i publici; gdje se trebalo plakati - smijali se, gdje se trebalo smijati se – plakali su. Ono nešto praznoga hoda popunilo se rukoljubima, obrazoljubima i raznijem vrstama selama: na početku susreta, na kraju, a bilo je i onih in the midlle of the skobljavanja. Drama može poslužiti i kao brzi tečaj uljudbe: kako sa ženama, kćerima, djevojkama, kako s bolesnima, suparnicima, siromašnima, kakao s bogatijima, kako s inovjercima, kako s komšijama…

Siplje Sulejman sveosve šećerom k'o samum pijeskom beduinske čadore; zasuo tako da ne vidiš od šećerna praha što je u sehari, nego po slatkom mirisu đula znaš da ćeš rahatlokum jesti.

Jovo o travama brine, ilumli hodže i ujaci, više-manje slabo zboreći, o dušama, jehuđije o novcu i dragom kamenju što srce ne grije, a Ali-paša o Suncu i Almasi – vrućijem stvarima. Pejakovića, koji nije De Niro pa zato ni nema kćer Drinu, nisam prepoznala. Dobro. Ali, Slavena, svog dijaka?! Da se Slaven Ahmom činio? Eto, tako se to dogodi kad djeci tortu danima praviš. Sihir Amelin i Marijelin nastane.



Priređivač izdanje Čolakovićeva romana Legende o Ali-paši iz 1970. nepotrebno italicom označio autorovu skrb o jeziku kao snijet koju treba istrijebiti ili kao dodatnu vrijednost njegovoj (i mojoj) ljubavi prema Bosni, tom gladnom sušičavu raju.
Kažu da srebrene lisice, blizu Sjevernog pola, kad začuju zvuk helikoptera što prevozi hranu, u strahu za potomke, kako bi ih zaštitile - proždiru svoje mlade.

Ćere su moje, po povratku iz grada, na stolu šešir pronašle. Slamnati, širokog oboda, s crnom vrpcom, iz sarajevskog Laboda/Mure, kakogod već.
Sviđa im se. Sada će biti lakše objasniti im kao svi nose nešto na glavi - zdravlja, uspomena, seksipila, mode radi.

Da je sve u politici, Budak do Budaka bi bio. Ali nešto je i u čaroliji đulijaga. Tko hoće cvijet mirisati, mora se i oprašiti.

- 18:30 - Komentari (11) - Isprintaj - #

22.05.2006., ponedjeljak

Kupila sam naćve


Neki dan baka I. pronašla u šupi staru biciklističku gumu i uspjela izrezati iz nje četiri kvadrata.
Jučer ih postavila ispod nožica naše veš mašine. Više ne ronda. Za divno čudo, nakon deset godina ni ne šeće više po kupatilu.

- 14:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.05.2006., četvrtak

A svetot može da bide ubav

Što to je nacionalizam, Cvetko?

Se odnesuvaš kako da ne gi sakaš luđeto od druga nacija. Misliš deka se pomalku vredni. Misliš deka tie se vinovni za tvoite teškotii. Ne im pomagaš koga im treba pomoš. A ako te zamolat im vikaš da se vratat od kaj što došle. Smetaš deka tvojata nacija i rasa go odreduvaat tvoeto mesto na vrvot.
Dali, čoveku što ostana sam na vrvot, si srećen i zadovolen od vistinskata boja na tvojata koža, od goleminita na tvojata nacija, od edinstvenosta na tvojata kultura, od unikatnosta na tvojot govoren jazik.

Pravilata na igra se isti za site? Ne se? Netolerancija?!
To je kad se odnesuvaš kon krugite kako da se pomolku vredni od tebe. Zatoa što se pederi. Zato što se sakati. Ili možebiti zatoa što ne se Makedonci. Zatoa što imaaš farbana kosa. Zatoa što nosaš menđuši. Nakratko zato što se razlikuvaat od tebe. Pa da, različnosta gi pravi pomalku vredni od tebe. Nivniot jazik e nerazbirliv. Bojata na kožata somnitelna. Nivnata kultura nikakva.
Ednostavno, ednostavno tie se grdi.
Tokmu taka, na krajot se ti e izmešano.

Nakratko.
Svetot je ubav. Toa e fudbal. Ili bilo koj drug kolektivni sport. Pravilata na igra se isti za site. Ne se edni za ednite, drugi za drugite. Sekoj ima tolku sloboda, kolku što ima drugiot. Site učestvuvame, sekoj ima podednakvi možnosti. Sekoj lesno može da bude prv. Isto taka i ti.

- 15:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.05.2006., petak

Zatezanje lice poslije 2000. godine








„Čovjek mora u svakom trenutku biti u stanju da umjesto točke, pravca i krugovi kaže muškarci, žene i vrčevi za pivo“, rekao je getingenski matematičar David Hilbert.
Neodređeni termini ne bi smjeli ostati dugo bez smisla: stječu određenost iz postulata i teorema koji se primjenjuju na njih.
Parafraziramo li Hilberta, ovi novi pojmovi stječu smisao iz prva tri Euklidova postulata:
1. Ako se imaju dva muškarca, među njima se može povući žena čiji bi oni bili krajevi.
2. Svaka žena može se beskonačno produžiti u oba smjera.
3. Oko bilo kojeg muškarca kao središta može se povući vrč za pivo bilo kojeg polumjera.

Euklidu su se očito potkrale greške, čisto logičke prirode.

Postoje zakoni koji su više od puke mentalne igre. I preoblikovani, zakoni su termodinamike i dalje prozor za aksiomatizaciju odnosa, za razumijevanje nas:

1. Prirodno stanje sustava je kaos.
2. Da bi se kaos doveo u red, treba unijeti energiju.
3. Stalno unosi energiju da bi se održao red (entropija).
4. Toplina prelazi s tijela višeg na tijelo nižeg energetskog stanja. Ne obratno.


* Točka ravnoteže nepravilnog tijela je izvan njega.


- 07:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>